Vječnost trenutka

utorak, 09.06.2009.

E(!) ajmo se / kečit /

Evo nam ljeta (skoro) ! Škola je pri svršetku, za neke dobrom , za neke ne... Netko se keči a netko ne...
Kako nam je došlo ljeto sve više se kečimo na svježem zraku i hodamo kroz svježu, mjesecom obasjanu noć. Gledamo u noćno nebo i slušamo raspravu o mrtvim pjesnicima. Hodamo polako i smijemo se jer je smiješno. Hodamo prugom jer je kraće, i jedemo trešnje jer su ukusne. Puno pričamo jer uvijek netko ima nešto za reći i svatko se od nas bar malo keči. Uglavnom, družimo se i uživamo (u nekim granicama) jer je to ono što nas pokreće i drži.
Pretekli vikend je bio upravo tako ispunjen mnogim dobrim trenucima.Od --- odlaska na koncert Hladnog pivkana kečenja po orahovačkom parku i obilježavanju Sanjinog rođendana. Ulaska u prve redove te upadanje u šutke koje su bile jako kolektivne te kasnijeg kečenja u bluesu i oko njega. Tada, trenutka kad smo Kopec i ja krenuli pjede za čač. i dosta se nahodali slušajući glazbu s moba. , malo skrenuli u trešnje jer smo bili gladni i žedni a jedino je to bio izvor ikakve jestive tvari. Skratili smo put hodanjem prugom gdje smo našli zanimljivog kamenja raznih šara... I zanimljiva je spoznaja na koliko se mnogo načina može trčat , hodat i gazit one drvene gromade što se nalaze pod tračnicama i ne mogu im se sjetit imena. Kava u pola 7 ,kada je sunce već pod povećim kutem, je opuštajuća , a sladoled godi... Kasnije tog dana šetnja prema bukviku druženje, vjetar... i fini kolači moje majke. Jučer pak bio kirvaj u našoj rupi i svuda hrpetina ljudi koji se na raznorazne načine keče, neki više , neki manje. Do mene došli Mađo,Butka i Floky te smo se neko vrijeme kod mene kečili sve dok nam nije postalo dosadno pa smo otišli do rupe.Kop. svirao sa svojom grupom i bili su dosta dobri, Zec otpjevao koju pjesmu i bio jako smješan što je rulja dobro shvatila, još je netko pjevao i bilo je dobro. Kasnije smo se kečili oko šatora u kojem su svorali Mrtvaci i bilo je interesantno. Ova dvojica se otkečili (Mađ. But) pa smo mi ostali malo prošetali bespućima čačinaca. Naposljetku se Floky i ja odvukli do doma moga , najeli se i legli spavat. Da bi se tako danas jedva ustali i otišli stopom u školu.
Sve je to dobro dok ima dobrih ljudi koji vole živjet život i udisat zrak koliko mu vlastite granice to dozvoljavaju.
- 00:36 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.03.2009.

žrtva nesanice...

Nesanica ili samo nedovoljno volje da se ustanem iz stolca legnem u krevet i sklopim oči!? U sobi se osjeti miris trulih opušaka, a ja opet palim jednu još nevinu cigaretu. Slušam glazbu i volim taj način na koji me rokerski zvuk hrani i puni energijom u ove kasno-rane sate...
Već satima sjedim i puštam misli da mi kolovrtaju kako ih volja. Bilo bi zabavnije kada bih imao dual-core mozak tako da mogu vodit razgovor s dvije strane bez potrebe druge osobe. Ne bih se čudio da takva divlja gmo bića počnu hodati ulicama za koje desetljeće... iako bi bilo pogibeljno da takvo biće postane političar jer bi imao toliko snažne konflikte da bi mu se "pušilo" iz glave.
Čekam lijepo vrijeme i skoro sam pomislio da je napokon došlo ali eto, snijeg pada i početkom proljeća. I priroda malo štrajkuje, možda zbog eko(nomske) krize.!?

Omg, zar žrtva nesanice piše ovakve nesmislene stvari!?
Sad bih trebao spavat, iako se moram probudit za nešto više od 2h...
A, šta se mora obično je teško....

- 02:04 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.02.2009.

ma jeb** ti swe! NApisao post pa mi krepo net i sve ode u honduras.
pa mi se sad ne da ponovno
ali neka...
- 23:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.01.2009.

Zatvara se još jedna ladica uspomena...

Eto, još i jedna godina u nizu je prošla.Ispraćaj same bio je razočaravajući.
Prošla godina bila je dvojbena, od razočaranja do velikih ushićenja. A nije mogla biti savršena.!.
Vesele me sjećanja na sve trenutke u kojima sam bio nasmijan , u kojima sam otkrivao nove strane sebe, i u kojima sam osjećao prihvaćanje,ljubav i Prijateljstvo..... U tim trenucima osjećao sam se bogato i sretno. Nadam se da ću i u budućnosti osjetiti sve to i više, iako znam da dolaze i promjene. Vlastite promjene, one koje bi me dovele bliže oblikovanja samoga sebe. To ionako radimo čitav život.
Ne želim s negativnom kritikom gledati na prošlu godinu jer bi mi to pokvarilo svaki dobar trenutak. Stavit ću u svoju ladicu uspomena samo one sretne, a na posljednji list napisati samo " to be continued"...
- 04:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.